Organizacija izložbe: Tiflološki muzej
Likovni postav: Sven Bjelan
Ideja o neraskidivoj povezanosti i međusobnoj ovisnosti čovjekovih duševnih i tjelesnih sastavnica aktualna je od vremena antičkih Grka do danas. Tjelesno vježbanje i sport odavno se smatraju integralnim dijelom svih edukacijskih sustava i rehabilitacijskih metoda. Također, u društvenom smislu sport ima važnu integracijsku funkciju, a sami sudionici uz natjecateljski duh uče se samostalnosti, suradnji i toleranciji.
Bavljenje tjelesnom rekreacijom i sportom važno je za sve, a za osobe s invaliditetom ono predstavlja višestruku dobrobit. Osobe s invaliditetom koje su se bavile sportom postupno ali veoma uspješno mijenjale su percepciju društva prema invalidnosti, a istodobno su mijenjale i odnos prema vlastitim ograničenjima. Upravo kroz uspjehe sportaša s invaliditetom društvo se u pozitivnom kontekstu upoznalo s dostignućima za koja se mislilo da su neostvariva. Zahvaljujući tome, pozornost se zajednice od hendikepa, odnosno ograničenja osoba s invaliditetom usmjerila prema njihovim izuzetnim sposobnostima.
Sljepoća, osobito prirođena, negativno utječe na razvoj motoričkih sposobnosti i osjećaja ravnoteže pa tjelovježba ima veliku važnost u uklanjanju tih teškoća te u pravilnom psihofizičkom razvoju slijepe djece i mladeži. Sportske aktivnosti oslobađaju slijepe od straha pri kretanju, razvijaju im osjećaj orijentacije i sigurnosti te ih na taj način oslobađaju od izolacije i pomažu im da se što uspješnije socijaliziraju u društvu.
Osim što pozitivno utječe na zdravlje i opću tjelesnu spremnost, bavljenje sportom pozitivno utječe i na samopouzdanje slijepe i slabovidne osobe.
Odabrani predmeti predstavljeni na ovoj izložbi potvrđuju relativno dugu i bogatu sportsku aktivnost slijepih i slabovidnih osoba u Zagrebu i Hrvatskoj. Na izložbi su prvenstveno zastupljeni eksponati iz domene tradicionalnih sportova slijepih: šaha, goalballa, kuglanja i atletike.
Ovom izložbom cilj nam je senzibilizirati javnost za sportske rezultate slijepih i ostalih osoba s invaliditetom, koji su često ostvarivani uz iznimne napore te na taj način ukloniti predrasude o ograničenim mogućnostima invalidnih osoba, osobito pri bavljenju sportom.
Dakako, brojne društvene i životne barijere za osobe s invaliditetom, osobito slijepe, i dalje su teško premostive. No snaga i ustrajnost koja se stječe i razvija bavljenjem sportom, potvrđuje nam da samo široka politika integracije i uključivanja u društvo na svim razinama može umanjiti pa i pobijediti izolaciju i hendikep te značajno poboljšati kvalitetu života osoba s invaliditetom.
Nevenka Ćosić