Tiflološki muzej / događanja
odaberite godinu
« <Stranica:93 94 95> »

Obilježavamo Dan bijelog štapa, 15.10.2013.

 

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa održale su se radionice u osnovnoj školi Jelkovec. Svrha radionica je upoznati videću djecu s pismom za slijepe, s prihvatljivim i poželjnim načinom ophođenja prema slijepoj osobi te na taj način senzibilizirati učenike za probleme ove skupine građana.


U Muzeju se održala radionica koja ističe važnost verbalnog opisa te videće osobe upoznaje s načinom „građenja“ mentalne slike kod osoba oštećena vida.

         

  
 

Jedan je od nedvojbeno najvažnijih preduvjeta neovisnog življenja svakog čovjeka kretanje. I dok većina ljudi nema značajnijih problema s kretanjem, osobama je oštećena vida ono jedan od ključnih problema. U Republici Hrvatskoj postoje institucije koje se bave odgojem i obrazovanjem slijepih, ali i obučavanjem slijepih i slabovidnih za samostalno kretanje. Od ukupnog broja slijepih i slabovidnih osoba kod nas (više od 5800) još uvijek ima povelik broj onih koji nisu obuhvaćeni tim, po mnogima najvažnijim, dijelom peripatološke rehabilitacije koji je neophodan preduvjet za samostalno, sigurno i neovisno življenje te preduvjet socijalne integracije.

Odluku je o proglašenju Dana bijelog štapa donio 28. lipnja 1996. godine Sabor Republike Hrvatske na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske.

Bijeli štap nije samo pomagalo kojim se postiže samostalnost, nego je istovremeno i simbol slijepih i slabovidnih građana u društvu. Obilježavanjem se 15. listopada svake godine odaje počast dostignućima slijepih i slabovidnih Amerikanaca te priznanje značenju bijelog štapa za sve veću samostalnost ove populacije.

Organizirana briga za slijepe na hrvatskim prostorima seže u daleku 1893. godinu kada je Hrvatski sabor, a kasnije i Izidor Kršnjavi, predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade, prepoznao potrebu osnivanja Zavoda za slijepu djecu u Zagrebu i kao ravnatelja postavio Vinka Beka, prvog hrvatskog tiflopedagoga. Od tada se do danas mnogo toga promijenilo na tom području, od prilagođavanja braille-ovog pisma hrvatskom jeziku, prilagodbe prostora raznih namjena slijepima (zvučni semafori, ulične taktilne trake, ozvučena dizala), a i tehnološki napredak nedvojbeno je utjecao na kvalitetniji život slijepih i slabovidnih osoba. Metode odgoja, obrazovanja i rehabilitacije slijede svjetske trendove kao i zakonska regulativa, od Zakona o hrvatskom registru o osobama s invaliditetom, Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti do Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine.

Osobe oštećena vida uz odgovarajuću obuku, koristeći se bijelim štapom ili pak psom vodičem, imaju veću sposobnost samostalnog i sigurnog kretanja: uspješno određuju gdje se nalaze rubnici, stepenice, neravni pločnici i druge fizičke prepreke na njihovom putu. Bijeli štap ili pas vodič, ili kako se obično kaže „oči koje vode“ je, naime, omogućio slobodu neovisnog kretanja do njihovih škola, radnih mjesta te potpunije sudjelovanje u životu svoje zajednice. Jedine stvarne i teško premostive zapreke na koje nailaze osobe s invaliditetom su diskriminirajući stavovi okoline. Stoga, obilježavajući Dan bijelog štapa, treba se sjetiti njegova nastanka kao pomagala i njegove simbolike kroz povijest, ali i razmisliti o tolerantnijim odnosima i stavovima prema osobama s invaliditetom.


Morana Vouk