15.10.2014 - 05.11.2014

Manje je više
DAMIRA MATAUŠIĆA

Lokacija: Tiflološki muzej

Autor: Davor Šiftar

Organizacija izložbe:  Tiflološki muzej - Taktilna galerija
Autor izložbe i likovnog postava:  Davor Šiftar
Autor likovnih radova: Damir Mataušić

Suvremena umjetnost  je široko područje na kojem danas postoje, izmjenjuju se, vraćaju i rađaju mnogi pravci, od  apstrakcije preko konceptuale do novog realizma, ali umjetnost medaljerstva traje kontinuirano kroz povijest do današnjih dana. I u Hrvatskoj novijoj povijesti imamo prekrasne primjere tog kontinuiteta - radove Frangeša, Valdeca, Kerdića, Radauša, Janeša, Brkića i Mataušića. Od spomenutih umjetnika, u Taktilnoj galeriji našeg muzeja do sada su samostalno izlagali Želimir Janeš i Zdravko Brkić.

I u svijetu književnosti je poznato kako je  ponekad teže napisati dobru kratku priču nego roman. Haiku može u tri - četiri retka pobuditi više asocijacija nego pjesma dugog daha, a detalji mogu vrlo uspješno interpretirati cjelinu. Manje je više - sentencija je koju potvrđuju ovdje izložene medalje i mala plastika Damira Mataušića.

Medalja je oduvijek bila osuđena na dvojaku ulogu: obilježava konkretne događaje i ličnosti, a istovremeno je umjetnički predmet. Na njenoj maloj površini nema mjesta za veliku gestu i opširno pripovijedanje. Prostor i prikaz su zgusnuti, autor je usredotočen na najbitnije, a njegovo djelo mora komunicirati s gledateljem, pa ova sažeta ikonička poruka treba biti jasna i prepoznatljiva. Virtuozno vladajući métierom i zadivljujućom disciplinom ruke Mataušić stvara svoje medalje na kojima nalazimo značajne likove, institucije, događaje ili, ponekad,  svakidašnje sadržaje poput Kruha, sira i maslina ili Torte.

Kad se bavi sakralnim temama (postaje Križnog puta, Treći dan, Ljubav, Vjerovanje, Stvaranje...) njegovi reljefi i skulpture, građeni jednostavnim formama i diskretnim volumenima, odaju kontemplaciju, mir i dostojanstvo. Linije su sjajno prostudirane i elegantne u svojoj jednostavnosti, a naracija je prigušena do simbolike, čitke i spoznatljive pa stoga sposobne pobuditi niz asocijacija, bez obzira doživljavamo li ta djela okom ili dodirom prstiju. Djela rječita u šutnji.

Ozbiljan i staložen u sakralnim temama, pri osmišljavanju malih skulptura izrazite taktilnosti on postaje homo ludens koji se zabavlja, potpuno prepušten radosti stvaranja. Očarava nas svojim imaginarijem, duhovitim i iznenađujućim rješenjima (Baccanalae, Ko aeroplan, Pegaz), kreativno se poigrava stereotipima, na originalne i neočekivane načine interpretira već poznate teme ili opća mjesta (Vrijeme proljetno, Vrijeme punog mjeseca, Vjetrovito...).

Za pretpostaviti je kako će ovdje izložene medalje, a osobito mala plastika biti izuzetno zanimljivi i našim slijepim posjetiteljima. Reljefne površine raznih tekstura, neočekivane kombinacije različitih materijala, neobične interpretacije poznatih motiva pozivaju na dodirivanje, jer, konačno, dodirom su i nastale.

Davor Šiftar