Noćni leptiri

17.09.2009 - 09.10.2009

Lokacija: Tiflološki muzej

Autor: Davor Šiftar

Autor fotografija: Giovanni Marrozzini
Likovni postav izložbe: Davor Šiftar, Želimir Koščević

Fotografija je medij čiji ekspresivni umjetnički potencijal sadrži objektivnu stvarnost dokumenta i subjektivno iskustvo kreativnog zapažanja. Udarna moć fotografskih slika pokazala se u relativno kratkoj povijesti medija toliko snažnom da su poruke što su ih te slike sadržavale ne jednom znale duboko potresti svijet. Plejadi fotografa koji su iz stvarnosti znali i umjeli stvoriti sliku, te u sliku unijeti njenu poetsku suštinu, stvoriti dakle umjetničko djelo, pridružuje se i talijanski fotograf Giovanni Marrozzini (1971).

Dramatičnim, i na svoj način bolnim fotografijama, učinjenim u školi za slijepu djecu u Etiopiji, Marrozzini je odaslao savršeno jasnu i nedvosmislenu poruku o stvarnosti globalnog ekonomskog, političkog i društvenog poretka, poruku o jadu i siromaštvu, ali i o nadi i vjeri. Škola koju je osnovala Katolička Misija S.I.M. 1965. g., a danas je održava neprofitna organizacija C.B.M. (Kršćanska Misija za slijepe), dio je široke humanitarne mreže, i - recimo to tako - kamenčić u mozaiku plemenitih nastojanja da se ublaži stanje globalne bijede.

S bogatim iskustvom rada i djelovanja u okviru raznih NGO humanitarnih organizacija (Zambija, Kenija, Tanzanija, Argentina, Palestina), Marrozzini je serijom fotografija iz Škole za slijepu djecu u gradu Soddo (oko 400 km južno od Addis Abebe) ispričao vizualnim jezikom jednu malenu priču o svakodnevnici, životu i radu zajednice slijepe djece, koja se kroz školovanje i rad postupno osposobljavaju za život u široj društvenoj zajednici. U specifičnim etiopskim prilikama, gdje populacija slijepih ljudi broji oko jedan milijun, to je izuzetan poduhvat. Uz školu postoji i mala manufaktura za proizvodnju opeka u kojoj rade odrasli, tako da u složenoj strukturi te male zajednice rad, školovanje, zdravstvena briga, a nadasve dobrovoljan humanitarni rad, koordinirano osiguravaju njenu stabilnost.

Marrozzini nije trebao tražiti motive za svoje fotografije. Motivi su mu naprosto "ulazili" u sliku. Premda oni koji su predstavljeni na Marrozinijevim fotografijama nikada neće biti u prilici vidjeti vlastite slike, oni su svojim slikama - posredstvom medija fotografije - živi sudionici snažnog doživljaja što ga pruža ova izložba. To nije samo prilika da se hrvatska javnost upozna s fotografijama jednog talijanskog umjetnika, niti je to umjetničko i dokumentarno svjedočanstvo sa segmentom humanitarnog rada u dalekoj Etiopiji, već i prilika da se još jednom ovdje i sada zamislimo kako je to živjeti bez cjeline osjetila. I tamo i ovdje.

Foto galerija Lang iz Samobora i Tiflološki muzej iz Zagreba, koji ovu izložbu Giovannija Marrozzinija ostvaruju u suradnji, daju time svoj mali doprinos humanosti i nesebičnom radu koji - usprkos svemu - ostaje stvaralački i radni credo svih onih koji ne pristaju na svijet globalnih moćnika, bez obzira jesu li ovdje ili tamo negdje skriveni iza staklenih nebodera.

Želimir Košćević

SNAGA FOTOGRAFIJE

Ostvarujući svoje poslanje, Tiflološki muzej kroz stalni postav i povremene izložbe komunicira materijalnu i nematerijalnu građu vezanu uz osobe oštećena vida. Dosadašnje brojne izložbe iz ciklusa Taktilne galerije, koja u okviru Muzeja djeluje preko 30 godina, bile su usmjerene ponajviše na skulpture akademskih kipara i samoukih slijepih autora, kako bi se i posjetiteljima oštećena vida pružila mogućnost da dodirom dožive ovu vrstu umjetnosti.

Ovom prilikom iskoračili smo iz koncepta Taktilne galerije i videćoj publici putem fotografija predstavljamo jedan drugi i drugačiji aspekt života i rada osoba oštećena vida, potvrđujući da je u središtu našeg zanimanja čovjek, bez obzira gdje se nalazi, na Starom ili Crnom kontinentu.

Kako bi ostvario svoje ciljeve, Muzej surađuje sa svim ustanovama i pojedincima koji djeluju na tom području, u zemlji i inozemstvu. Tako smo zajedno s Foto galerijom Lang iz Samobora pripremili izložbu izuzetnog talijanskog fotografa Giovannija Marrozzinija, čiji je rad usmjeren na specifično područje koje kao tema u svijetu umjetnosti možda nije popularno, koje je bez glamura, koje ne slavi ljepotu na prvi pogled, ali koje je on interpretirao duboko humano i proživljeno. Ovdje ljepota nije sadržana samo na površini fotografije, vidljiva jedino oku, ovdje se ljepota stvara u duhu i razumijevanju posjetitelja, ljepota koja proizlazi iz snage i sposobnosti slijepih da nadiđu svoju tamu, svoju noć.

Ove vrhunske fotografije Giovannija Marrozzinija, pune empatije, donose nam uvid u život i rad slijepih u Etiopiji na dokumentaran, ali istodobno i visokoestetiziran način, pokazujući našoj muzejskoj publici situaciju u kojoj se nalaze slijepi izvan relativno poznatog europskog kruga, potvrđujući kako geografska udaljenost nije prepreka da se pronađe put do duše, da se povežu svjetovi, ljudi različitih boja kože ili religija.

Davor Šiftar