Umjetnost medaljarstva traje kontinuirano kroz povijest do današnjih dana. I u Hrvatskoj novijoj povijesti imamo prekrasne primjere tog kontinuiteta - radove Frangeša, Valdeca, Kerdića, Radauša, Janeša, Brkića i Mataušića. Od spomenutih umjetnika, u Taktilnoj galeriji našeg muzeja do sada su samostalno izlagali Želimir Janeš i Zdravko Brkić i Damir Mataušić.
Damir Mataušić izlagao je svoje medalje i malu plastiku u Tiflološkom muzeju 2014. godine na izložbi naziva „Manje je više“. Na maloj površini nema mjesta za veliku gestu i opširno pripovijedanje. Prostor i prikaz su zgusnuti, autor je usredotočen na najbitnije, a njegovo djelo mora komunicirati s gledateljem, pa ova sažeta ikonička poruka treba biti jasna i prepoznatljiva. Kad se bavi sakralnim temama njegovi reljefi i skulpture, građeni su jednostavnim formama i diskretnim volumenima, te odaju kontemplaciju, mir i dostojanstvo. Njegove linije su elegantne u svojoj jednostavnosti, a naracija je prigušena do simbolike, čitke i spoznatljive. Očarava svojom imaginacijom, duhovitim i iznenađujućim rješenjima, kreativno se poigrava stereotipima, na originalne i neočekivane načine interpretira već poznate teme.
Reljef „Posljednja večera“ je djelo malih dimenzija ali u potpunosti čitko, s prepoznatljivom ikonografijom. Iz kvadratične aluminijske ploče, uglačane do visokog sjaja, oko okruglog stola izrezani su obrisi 13 likova. Cijela scena je komponirana u kombinaciji ptičje perspektive i frontalnog pogleda. Na sredini stola, jedva se uzdižući iznad površine, vidljivi gotovo kao igra svjetla i sjene, nalaze se okrugli kruh s urezanim križem, a ponad njega kalež. Središnju i najvišu poziciju na ovom reljefu/slici zauzima lik/silueta Krista sa zlatnom aureolom oko glave. Oblik aureole ponavlja se u smještaju Krista i likova/silueta 12 apostola, po 6 lijevo i desno od Krista, oko stola. Čitava scena odiše, u isto vrijeme, i smirenošću i dinamikom suodnosa likova i kontemplacijom.
I ovaj rad Damira Mataušića lijep je primjer usredotočenosti na bitno, bez suvišnih detalja. Čisto i jasno. Manje je više.
Igor Maroević