Izložbe

Stephan Lupino autor je koji zlo, nepravdu i bolest doživljava iznimno intenzivno pa se kroz njegove radove stoga učestalo provlače teme poput kataklizme i apokalipse, uz koje Lupino poziva na pomirbu i dijalog. Tu naziremo poveznicu između Lupina i Tiflološkog muzeja, koji je izabrao kako bi po prvi put u muzejskom okružju, u glavnom gradu Hrvatske izložio svoje slike i skulpture.

Modernizacijske promjene u hrvatskome društvu 19. stoljeća, naročito u kulturnom i prosvjetnom životu, aktualizirale su i pitanje obrazovanja slijepih osoba. Od razdoblja ilirskog pokreta prosvjećivanje i izobrazba širih slojeva postaju bitnom sastavnicom u procesu nacionalne integracije u sklopu koje se kulturne i obrazovne stečevine razvijenih zemalja nastojalo prenijeti i na naše tlo.

Prvi susret s učeničkim radovima učenika Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek zbio se prije više od jednog desetljeća. Prilikom posjeta Centru nije bilo moguće ne zapaziti slike koje su ukrašavale školske hodnike i koje su privlačile pozornost nesvakidašnjim bojama, snažnim i punim koloritom, a svojim su izgledom pozivale da ih se pogleda, ali i dotakne. Već od tog prvog susreta razmišljalo se o postavljanju izložbe učeničkih radova u Tiflološkom muzeju, kako bi i najšira javnost imala priliku upoznati likovna postignuća djece oštećena vida.

Na prvi pogled umjetnički posao Vlade Marteka posve je jednostavan, čak bi se moglo reći da je svima razumljiv. Taj zagrebački predpjesnik (kako sam sebe pozicionira) rado komunicira u javnim prostorima, na ulici, i obraća se širokom auditoriju koji će, uglavnom površno, registrirati imperativne pozive na čitanje Maljeviča i Gogolja.