Predrasude o mogućnostima slijepog čovjeka toliko su snažne i ukorijenjene u društvu da i danas, nakon sedamdeset godina postojanja, jedinstveno i originalno Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život izaziva nevjericu. Nerijetko kazališni gledatelji vrlo brzo zaborave činjenicu da su glumci na bini slijepi, vide samo kreaciju i osjete čudesnu energiju. Glumci postaju samo glumci, a ne osobe oštećena vida, netko tko nas vodi kroz imaginaran svijet u kojem se zapitkujemo, preispitujemo, veselimo, tugujemo, upoznajemo sebe, svoje slabosti, mane i vrline.